preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Povijest

POVIJEST PUČKOGA ŠKOLSTVA NA PODRUČJU GRUBIŠNOGA POLJA

 

 

            Prva pučka škola na području današnjega Grada Grubišnog Polja postojala je već za vrijeme Vojne Krajine. Nastava se odvijala na njemačkom jeziku. Zgrada u kojoj je bila škola više ne postoji.

Ukinućem Vojne krajine 1871. godine škola se seli u novi prostor / uz župni dvor /, a nastava se počinje odvijati na hrvatskom jeziku. Prvi učitelj u toj školi bio je N. Kijurina, a nakon njega Vjekoslav Klemen koji je kao učitelj i upravitelj proveo u Grubišnom Polju preko 30 godina, te puno učinio i za školu i za mjesto.

Do 1888. godine škola je bila dvorazredna, a preseljenjem u novi prostor škola postaje peterorazredna, a u njoj su nastavu polazili učenici iz Grubišnog Polja, Poljana, Orlovca i Malih Zdenaca.

U tom razdoblju sve do 1941. godine u školi su radili ovi učitelji: Petranović, Gojić, Miloš Borojević, Rajmunda Osnih, Sidonija Bakić, Stjepan Čubelić, Đorđe Belovitić, Mijo Sabolek, Danica Kapsa,Štefa Virand, Zlata Hrubi, Stjepan Ferenčaković, Nikola Knežević, Ilija Jovanović, Marijan Gorapić, Hermina Klepić, Branka Klepić, Ljubica Utvić, Jovo Bastašić, Nevenka Radanović, Ankica Đuroković i Božica Orlušić.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata škola je radila u teškim uvjetima, nastava je bila često prekidana zbog ratnih djelovanja, a i školska zgrada je bila oštećena.

Nakon Drugog svjetskog rata rad škole se nastavlja. Polako se popravljaju oštećenja na zgradi i rad škole počinje se normalno odvijati. Prve poratne šk.g. 1945./46. školu je polazilo 224 učenika.

Kako je u to vrijeme uz osnovnu postojala i niža gimnazija, odlukom Ministarstva prosvjete od šk. g. 1946./47. te dvije škole se spajaju i osniva se Sedmogodišnja škola. Broj učenika sve je veći, pa tako šk.g. 1948./49. školu polazi 500 učenika, u 9 razrednih odjela. Sljedećih godina rad škole se odvija u teškim uvjetima zbog nedostatka stručnoga kadra, a i broj učenika je bio nešto manji. Od šk.g. 1952./53. škola postaje osmogodišnja, no uvjeti rada u školskoj zgradi sve su teži, zbog dotrajalosti prostora i mogućnosti urušavanja pojedinih dijelova zgrade. Istovremeno se pokreće inicijativa za izgradnju nove školske zgrade, naše današnje bijele labudice. U svibnju 1953. godine raspisan je natječaj za izgradnju nove školske zgrade prema idejnom rješenju ing. Nevena Šegvića, te se u ljeto iste godine započelo s radovima. 1955. godine nova školska zgrada je stavljena pod krov, ali unutarnji radovi još nisu bili dovršeni. No kako je stara školska zgrada Odlukom građevinske i sanitarne komisije rashodovana zbog dotrajalosti i opasnosti za život učenika ubrzani su radovi na novoj školskoj zgradi, no ona zbog nedostatka novca nije dovršena u šk.g. 1955./56. pa je to za školu bila najteža godina u kojoj se nastava odvijala u 4 privremeno osposobljene prostorije u Staroj školi, 3 prostorije u maloj stambenoj zgradi pored škole i u 2 prostorije u Zadružnom domu. Te šk.g. nastavu polazilo 485 učenika u 16 razrednih odjela.

RAD ŠKOLE OD ŠK.G. 1956./ 57. DO ŠK.G. 2006./07. GODINE

 

1. listopada 1956. učenici i učitelji započinju rad u novoj suvremeno opremljenoj školskoj zgradi, i to samo u prizemlju, dok se prostor na katu još uređivao. Radilo se uz buku strojeva i lupanje čekića, no 29. studenoga sve je bilo dovršeno i svi kabineti za pojedine nastavne predmete uređeni, te se nastava u potpunosti počela normalno odvijati. Niži razredi polazili su nastavu poslije, a viši razredi prije podne. Nastavu je ukupno polazilo 504 učenika u 17 razrednih odjela. 20. veljače 1957. godine započela je s radom školska kuhinja te je za učenike organizirana prehrana. Uspješno su radile mnogobrojne skupine izvannastavnih aktivnosti, te je kulturna i javna djelatnost škole bila veoma živa. Također se veoma uspješno radilo na organiziranju i provedbi različitih športskih aktivnosti i susreta. U nastavi su primjenjivani suvremeni oblici rada, posebice skupni rad, a uveden je i novi način ocjenjivanja učenika.

    Na kraju šk.g. od ukupno 504 učenika, razred je završilo 366 učenika, 46 učenika je upućeno na ponavljanje razreda, dok su 93 učenika upućena na popravni ispit U ovoj šk.g. u školi su radili sljedeći učitelji: Gojko Vezmar, upravitelj škole i nastavnik povijesti i geografije, Veljko Bobičić, nastavnik hrvatskog jezika i povijesti, Danica Cicnjak, nastavnica hrvatskog i ruskog jezika, Vilko Mžik, honorarni nastavnik njemačkog i francuskog jezika, Ilijas Omerkić, nastavnik povijesti i geografije, Jelka Bublik, nastavnica biologije i kemije, Ksenija Omerkić, nastavnica matematike i fizike, Božo Damjnović, nastavnik matematike i fizike, Bogumil Brzobohati, učitelj crtanja i ručnog rada, Mijo Amidžić, učitelj glazbene kulture, Josip Leopold, učitelj, tjelesne i zdravstvene kulture, Olga Prrebeg, nastavnica biologije i tjelesne i zdravstvene kulture, Đurđa Vučetić, učiteljica u 1.a razredu, Agneza Curl, učiteljica u 1.b razredu, Ankica Jović, učiteljica u 2.a razredu, Milada Kavan, učiteljica u 3.b razredu, Mia Praskalo, učiteljica u 3.a razredu, Nevenka Toš, učiteljica u 3.b razredu, Stevo Velić, učitelj u 4.a razredu i Anđelka Dančilović u 4.b razredu.

26. lipnja 1957. godine Škola je proglašena za jednu od 100 škola u Republici Hrvatskoj u kjoj se eksperimentalno provodio novi nastavni plan i program. U vezi s tim 4 učitelja posebno su educirana za ovakav rad na seminarima u Poreču, Crikvenici i Zagrebu.

      Sljedećih šk.g. puno se radilo na uređenju okoliša škole. Tako je u prosincu 1957. godine

Posađeno preko 200m živice, uređeni su prilazi prema školi i određen prostor na kojem će će biti školski botanički park. Zasađeno je 17 breza, 10 borova i smreka, 15 grmova ukrasnog grmlja, jedna platana i jedna magnolija, te je posijano 20 kg talijanskog ljulja.

1958. godine osnovana je izviđačka organizacija koja je uspješno radila sve do 90-tih godina.

      Posebno je značajna šk.g 1958./59. jer  te godine  škola postala centralna osmogodišnja škola s 11 područnih škola, i to Veliki Zdenci, Mali Zdenci, Velika Barna, Mala Barna, Grbavac, Donja Rašenica, Ivanovo Selo, Velika Dapčevica, Mala Peratovica, Turčević Polje i Rastovac. Takvu organizaciju zadržava sve do današnjih dana izuzevši smanjenje broja područnih škola tijekom sljedećih godina. Organizira se prijevoz učenika u školu autobisma i vlakom. Razlozi centralizacije bilo je provođenje Zakona o obveznom osmogodišnjem školovanju, te uvjeti rada u dotadašnjim malim „patuljastim“ osmogodišnjim školama u kojima je nastava bila organizirana u kombiniranim razrednim odjelima, što je znatno utjecalo na kvalitetu nastavnoga rada i rezultate učenika.

Tako dolazi i do povećanja broja učenika, pa u šk.g. 1959./ 60. nastavu ukupno polazi zajedno s područnim školama 1650 učenika u 47 razrednih odjela. Broj učenika nastavlja brojčano rasti i sljedećih školskih godina, pa tako šk.g. 23. kolovoza 1960. godine donesen je Akt o osnivanju Osnovne škole „Lazo Tihomirović“ čime je u potpunosti dovršena i centralizacija škole. Pod ovim imenom škola će raditi sve do šk.g. 1991./92. 1960./61. ukupno imamo 1663 učenika u 50 razrednih odjela, od kojih 25 razrednih odjela s 920 učenika u Matičnoj školi u Grubišnom Polju s prosječno 36 učenika u svakom razrednom odjelu. Zbog tako velikog broja učenika te pomanjkanja prostora u Velikim Zdencima i Ivanovom Selu su otvoreni razredni odjeli 5. razreda. Tih 60-tih godina mnogi učitelji odlaze doškolovanje, mnogi odlaze iz ove škole, a dolaze drugi. U školi se aktivno radi. Aktivni su članovi društva“Naša djeca“, Kulturno-umjetničko društvo, Športsko društvo „Mladost“ i Učenička zadruga „Mladi zadrugar“, te Kazalište lutaka.

      70- tih godina škola i dalje uspješno radi i djeluje. Nastavnici su sve stručniji, a poboljšava se i uspjeh i postignuća učenika. Tako u šk.g. 1974./75. u školi rade 63 učitelja, od kojih 57 ima višu, a 6 učitelja srednju stručnu spremu. U Matičnoj školi je bilo 38 učitelja.Mreža škola je nepromijenjena. Nastavu je polazilo 1178 učenika u 57 razrednih odjela, od kojih 837 učenika u Matičnoj školi. Djeluju mnogobrojne skupine izvannastavnih aktivnosti, posebice su aktivni bili izviđači. Što se tiče uspjeha učenika, evo kako je on izgledao te šk.g. – od ukupno 1178 učenika pozitivno je bilo ocijenjeno 1094 učenika ili 93,42% i negativno 84 učenika ili 6,58%; odličan uspjeh je postiglo 280, vrlo dobar 360, dobar 420 i dovoljan 133 učenika.

Još je potrebno spomenuti da je tijekom 70-tih godina škola organizirala obrazovanje odraslih.

Sljedećih godina nastavlja se trend pada broja učenika, posebice u područnim školama. Tako je 1977. godine prestala s radom Područna škola u Malim Zdencima, a učenici nastavu počinju polaziti u novoj školskoj zgradi u Velikim Zdencima. Zbog malog broja učenika 1981.

godine prestale su s radom područne škole u Maloj Barni i Velikoj Peratovici.

Sljedećih šk. g. broj učenika se kreće u rasponu od 900 do 950 učenika, u Matičnoj školi od 700 do 745. Broj učenika i dalje pada, posebice izvan Grubišnoga Polja, pa je tako šk. g. 1985./86. ukinuta PŠ Rastovac, a 1989./90. PŠ Turčević Polje. Ni druge područne škole nisu se mogle pohvaliti prevelikim brojem učenika. Tako je zadnje predratne 1990./91. šk.g. u školi bilo ukupno 899 učenika, od kojih 734 u Matičnoj školi u 29 razrednih odjela, dok je u područnim školama slika bila sljedeća: Veliki Zdenci 99 učenika u 4 čista razredna odjela, Ivanovo Selo 2 kombinirana razredna odjela s 18 učenika, Donja Rašenica jedan kombinirani razredni odjel s 13 učenika.

      Šk.g. 1991./92. započela je u ratnom okruženju. Ratni sukobi na području tadašnje općine Grubišno Polje započeli su 17. kolovoza 1991. godine. Srpsko pučanstvo izbjeglo je u bilogorska sela odakle je svakodnevno vršilo minobacačke napade na mjesto. Zbog nastale situacije formirane su jedinice Zbora narodne garde i policije. Pripadnici 77. samostalnog bataljuna ZNG-a useljavaju se u prostorije škole. Popravni ispiti zakazani za 22. i 23. kolovoza 1991. godine nisu održani, a također je bio neizvjestan i početak nove šk.g.

Ratna djelovanja se nastavljaju, puno je ranjenih i poginulih. Tako je 14. listopada 1991. godine od posljedica ranjavanja zadobivenih u prometnoj nesreći dok je obavljao ratni zadatak preminuo naš učitelj tehničke kulture Zvonimir Bašić.

Akcija oslobađanja našeg kraja započela je 31. listopada 1991., a konačno oslobođenje smo dočekali 4. studenoga 1991. godine. Život se polako počeo normalizirati. 2. prosinca 1991. godine održana je sjednica Učiteljskoga vijeća te izvršeno evidentiranje učenika. Nastava je započela 9. prosinca 1991. godine, a polazilo ju je 550 učenika. Nastava se odvijala na katu škole, dok se u prizemlju još nalazila Hrvatska vojska. Nastavni sat trajao je 35 minuta. Nastava je često prekidana zbog gotovo svakodnevnih zračnih uzbuna. Potpisivanjem Sarajevskog primirja prestale su zračne uzbune, a nastavni sat je produžen na 40 minuta.

Početkom veljače 1992. godine iz zgrade se iselila hrvatska vojska, pa se nastava počela odvijati na uobičajen način, te je i nastavni sat ponovno trajao 45 minuta. Radilo se po 70% ratnom planu i programu. Školska godina je imala tri obrazovna razdoblja, a s nastavom smo završili 1. srpnja 1992. godine. Važno je napomenuti da je škola tijekom šk.g. promijenila naziv u OŠ Ivana Nepomuka Jemeršića, po prijeratnom grubišnopoljskom župniku, narodnom zastupniku u Hrvatskom Saboru i velikom domoljubu. Također je potrebno spomenuti da se broj učenika do kraja šk.g. povećao s 550 na 633 učenika. U školu su stigli prognani i izbjegli učenici, i to s područja  Daruvara, Pakraca, Lipika, Osijeka, Belog Manastira, Vukovara, Slavonskog Broda, Zadra,Livna, Stolca, Bosanskog Broda, Srijemske Mitrovice. Zbog odlaska učenika srpske nacionalnosti s našega područja prestale su s redom područne škole u Velikoj Dapčevici, Velikoj Barni i Maloj Peratovici.

Što se tiče uspjeha učenika na kraju nastavne godine od 633 učenika, razred je završilo 610 učenika, 15 učenika je bilo upućeno na popravni ispit, a 8 učenika na ponavljanje razreda.

Sljedećih šk.g. broj učenika raste, dolaze novi učenici, ponajviše izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Dok broj učenika u Matičnoj školi ipak raste, u područnim školama je sve manji. Tako se početkom šk.g. 1995./96. zatvara područna škola u Grbavcu. Tako u sastavu škole ostaju samo tri područne škole, u Velikim Zdencima, Ivanovom Selu i Donjoj Rašenici. Radi se na uređenju školskog prostora, opremanju učionica i kabineta suvremenim nastavnim sredstvima i pomagalima i uređenju okoliša škole. Potrebno je spomenuti da je škola u šk.g. 1997./98. započela vrlo uspješnu suradnju s Hrvatskom manjinskom samoupravom i Osnovnom školom Geza Kis iz  Sellyea u Mađarskoj. Tako su svake godine učenici Hrvati iz Sellyea i njihovi učeitelji naši gosti u svibnju, a naši učenici i učitelji njihovi gosti u listopadu. Od  šk. g. 1998./99. prestaje s radom još jedna područna škola, i to ona u Donjoj Rašenici. Tako u sastavu škole ostaju samo dvije područne škole, ona u Velikim Zdencima i u Ivanovom Selu.

30. prosinca 1999. godine započeli su radovi na sanaciji školske športske dvorane čija je izgradnja započela još 80-tih godina. Dvorana je svečana otvorena 9. lipnja 2000. godine, a otvaranju su nazočili: dr. Vladimir Strugar, tadašnji ministar prosvjete i športa, njegove pomoćnice mr. Vesna Bilić i Marija Došen, te načelnica Odjela za objekte javne namjene Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva. 17. listopada 2000. godine dvorana je dobila uporabnu dozvolu i potpuno je stavljena u funkciju. Od toga vremena nastava tjelesne i zdravstvene kulture odvija se u suvremenim uvjetima, a isto tako je dvorane značajno utjecala na kvalitetu športskoga života u gradu.

Sljedećih godina i dalje se radi na osuvremenjivanju nastave i rada u školi. Nabavlja se nova nastavna oprema, posebice u nastavi informatike. Broj učenika kreće se u rasponu od 650 do 675, a u područnim školama i dalje se nastavlja trend opadanja broja djece. Škola aktivno radi, kako na planu svojih redovitih nastavnih aktivnosti tako i onih izvannastavnih, o čemu govore brojna izuzetna postignuća naših učenika u različitim predmetima i drugim oblicima rada. Također je potrebno spomenuti da se konstantno radi na uređenju i osuvremenjenju školske knjižnice. Svake se godine nabavljaju nova lektirna djela, te stručna literatrua iz različitih područja namijenjena usavršavanju učitelja. Knjižnica ima i informatičku opremu i u njezinom prostoru odvijaju se različite aktivnosti. Također je potrebno spomenuti da škola posjeduje bogatu zbirku knjiga koju joj je poklonio Franjo Maleković, dugogodišnji učitelju Područnoj školi u Grbavcu. Isto tako bogatu zbirku knjiga školi je darovala umirovljena učiteljica Đurđa Vučetić kao i učiteljica Đurđica Brekalo koja radi u školi.

 

 

 

DOMOVINSKI RAT

      Osamostaljenju Republike Hrvatske prethodili su, i na našem području burni događaji 1990. i 1991., a nisu mimoišli ni školu..Demokratizacija društva započela je osnivanjem prvih ogranaka hrvatskih političkih stranaka HDS-a i HDZ-a koji u samom početku djeluju u polu-ilegali, ali i militantnog i agresivnog SDS-a.

      Brojni incidenti koje izazivaju „ugroženi Srbi“ prerasli su u otvoreni napad na maldu demokraciju. Pripadnici SAO Krajine vrše pripreme za preuzimanje vlasti; opsjedaju policijsku stanicu te se naoružavaju i vježbaju za napad. Stanje se neprekidno pogoršavalo od kraja siječnja 1991. da bi preraslo u otvorenu oružanu pobunu kojoj je prethodilo organizirano iseljavanje Srba iz Grubišnog Polja.

      Kako su se oružane borbe razbuktale tijekom ljetnih praznika nastava nije započela u rujnu. Djelatnici škole se redovito javljaju ravnatelju i stoje mu na raspolaganju. U svojim su mjestima raspoređeni na straže Narodne zaštite ili su uključeni u rad Civilne zaštite. Samo je nekolicina zaposlenika prešla na pobunjeničku stranu.

U prizemlju školske zgrade boravili su naoružani pripadnici hrvatskih .snaga ZNG-a, što je uz blizinu ratišta, bio osnovni razlog neodržavanja nastave.. Grad je sve do kraja listopada bio izvrgnut minobacačkom granatiranju i zračnim napadima.. Školska zgrada nije bila oštećena, ali je bio znatana broj ranjenih i poginulih. 8. listopada nastradao je Zvonimir Bašić, naš učitelj tehničke kulture i pripadnik ZNG-a, koji umire u Zagrebu 14. listopada.

Operacijom „Otkos“, 31. listopada 1991. godine, započela je akcija oslobađanja naše općine, a u potpunosti je provedena 4. studenoga. Vojna operacija se nastavila i na područjima općina istočne Bilogore, Papuka i Psunja i završila potkraj prosinca.U međuvremenu se život u gradu normalizira, ai  ostvarene osnovne pretpostavke za početak nastave, te je ona i započela 9. prosinca 1991. godine.

 

      ŠKOLA DANAS

 

 

I tako je prošlo 50 godina. Škola danas, u šk.g. 2006./07. ima 620 učenika u 29 razrednih djela. Nastava se osim u Matičnoj školi odvija u područnim školama u Velikim Zdencima i Ivanovom Selu. U Ivanovom Selu nastavu polazi 6 učenika u kombiniranom razrednom odjelu 1., 3. i 4. razreda i nastava se odvija na češkom jeziku. U Velikim Zdencima su 52 učenika, 12 u prvom, 12 u drugom, 13 u trećem i 15 u četvrtom razredu. U Grubišnom Polju nastavu polazi 562 učenika u 24 razredna odjela, 10 nižih i 14 viših.  Rad škole odvija se u dvije smjene. U drugoj poslijepodnevnoj smjeni nastavu polaze samo učenici četiri niža razreda. Nadamo se da će predviđena dogradnja postojećeg prostora omogućiti svim učenicima da nastavu polaze u jednoj, prijepodnevnoj smjeni. Od ove šk.g. nastavni rad je osuvremenjen, tj. radimo po HNOS-u. U radu se koriste različite nastavne metode i oblici rada, puno je više izvanučioničkoga rada. Nastava je gotovo 100% stručno zastupljena. U školi radi 15 učitelja razredne nastave, 29 učitelja predmetne nastave, 2 stručna suradnika, ravnatelj i 18 djelatnika administrativne i tehničke struke.

            Također je potrebno spomenuti  Vijeća roditelja koje se aktivno uključuje u sve aktivnosti te nam pomaže u radu.

            Osim redovite nastave za učenike se organizira izborna, dodatna i dopunska nastava, te raznovrsne izvannastavne aktivnosti. Izborna nastava je organizirana iz informatike, vjeronauka, stranih jezika i njegovanja češkog jezika. Jedna od posebnosti je tzv. JEMERŠIĆEVO PROLJEĆE, koje se svake dane godine održava povodom Dana škole. Na susretu učenici predstavljaju svoje literarne i novinarske uratke, Povjerenstvo sastavljano od učenika odabire najbolje radove, čije autore škola nagrađuje vrijednim knjigama.

            Toliko se toga dogodilo. Nemoguće je sve spomenuti. Koliko je učenika i učitelja prolazilo ovim hodnicima i učionicama. Koliko je njih zauvijek ostavilo svoj trag u njoj. A ona je zauvijek ostala lijepa mlada.

 

 

 




Energetska obnova

Oglasna ploča

Kalendar
« Kolovoz 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji


Korisni linkovi

Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja

Brojač posjeta
Ispis statistike od 16. 4. 2015.

Ukupno: 108087

Forum

Tražilica



Anketa
Kako vam se sviđa web www.skole.hr?





Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: Invalid URL




preskoči na navigaciju