Matična škola

            Osnovno školstvo na grubišnopoljskom području vuče korijene još u doba Vojne krajine. Nakon njezina ukinuća 1871. godine nastava s njemačkog prelazi na hrvatski jezik.

            Temelje razvoju osnovnoga školstva udarili su prvi učitelji N. Kijurina i Vjekoslav Klemen koji je kao učitelj i upravitelj škole u Grubišnom Poju proveo trideset godina, tijekom kojih je puno učinio za školu i mjesto. Od toga vremena škola se sve više razvija.

            U Drugom je svjetskom ratu radila u otežanim uvjetima: zgrada škole bila je oštećena a nastava počesto prekidana. 1. listopada 1956. godine nastava je preseljena u takozvanu „Bijelu labudicu“, novu školsku zgradu koja je nakon 29. studenoga te godine, kada je u potpunosti dovršena, dobila epitet jedne od najopremljenijih škola u tadašnjoj Jugoslaviji. U kolovozu 1960. godine škola je dobila ime „Lazo Tihomirović“.

            Svojevremeno broj učenika u školi zajedno s područnim odjeljenjima, kojih je do sedamdesetih godina prošloga stoljeća bilo dvanaest, popeo se do 1650. No, od sedamdesetih je godina broj učenika, posebice na selu, svake godine opadao, tako da su u devedesetima ostale samo tri područne škole.

            U Domovinskomu ratu školska zgrada je odigrala važnu ulogu jer su u njoj bili smješteni pripadnici ZNG-a. Od ratne školske godine 1991/1992. škola nosi ime Ivana Nepomuka Jemeršića (1846-1938), znakovita grubišnopoljskoga župnika, narodnoga zastupnika u Hrvatskomu Saboru i velikoga domoljuba. Nakon oslobođenja, kako se normalizirao život u gradu, normalizirao se i školski.

            Danas školu pohađa  nešto više od 400 učenika u 24 razredna odjela. Nastava se odvija u matičnoj i u područnim školama u Velikim Zdenicma i Ivanovom Selu. U PŠ Ivanovo Selo nastava  se odvija na jeziku i pismu češke nacionalne manjine (Model C). U školi je uz ravnatelja zaposleno oko 34 učitelja predmetne nastave, 13 učitelja razredne nastave, stručna suradnica logopedinja, knjižničarka, 16 djelatnika na administrativnim i tehničkim poslovima te osam pomoćnika u nastavi.

            Učenici su tijekom školske povijesti bili sudionici brojnih natjecanja na kojima su osvajali visoke nagrade. Školski je vrt 2001. godine bio proglašen najljepšim školskim okolišem u akciji HRT-a i Ministarstva prosvjete i športa. Škola je potpuno opremljena za kvalitetno i suvremeno izvođenje nastave. 

            Projektom vrijednim 11 milijuna kuna 2019. godine školska je zgrada zajedno sa sportskom dvoranom doživjela najveću energetsku obnovu od svog postojanja a koja podrazumijeva postavljanje termo ovojnice, izmjenu stolarije, izolaciju stropa i poda te novi sustav grijanja u dvorani.  U holu škole postavljen je suvremeni lift čije korištenje olakšava kretanje učenika s teškoćama u razvoju ili učenika sa zdravstvenim problemima. Nakon najveće obnove u povijesti školstva u Grubišnom Polju, u potpunosti je uređen školski park na način da je uklonjeno sve staro i opasno drveće te posađeno novo drveće i grmlje. Sportska igrališta obnovljena su financijskim sredstvima Zaklade Marin Čilić na čiji je natječaj prijavu poslala ravnateljica Snježana Šeliš. Nakon vanjskog uređenja, prionulo se uređenju i unutrašnjosti zgrade matične škole te je izmijenjena unutrašnja stolarija, škola je u cijelosti opremljena novim namještajem kako učionice tako i uredi. Na hodnike su postavljeni novi cipelari i vješalice. Tijekom godina veliki problem predstavljao je nedostatak parkirnih mjesta oko zgrade škole no i taj je problem riješen izgradnjom velikog parkirališta s više od 30 parkirnih mjesta. Rezultat je to izvrsne suradnje Grada Grubišnog Polja, gradonačelnika Zlatka Mađeruha i ravnateljice Snježane Šeliš. Kako bi učenicima i djelatnicima život i rad u školi bio što ugodniji, zidove naše škole krase dva murala na temu bijele labudice i lijepog bilogorskog kraja.  Sve učionice opremljene su suvremenom informatičkom opremom, a učitelji prijenosnim računalima.        

Ravnateljica, Snježana Šeliš