| 2020-04-17 09:02:57 SRETAN TI ROĐENDAN, DRAGI NAŠ JEMERŠIĆU!!! Sretan ti tvoj dan, najljepša naša!!!! Pusti su i tužni ovih dana hodnici naše prekrasne Bijele labudice. ...nema naših mališana kojima je ovih nekoliko tjedana ukraden dio najljepšeg odrastanja, dio školovanja. Kako li čeznutljivo svoju djecu i svoje učitelje pozivaju na povratak obnovljeni zidovi, učionice, nove klupe i stolice... Neopisivo svi nedostajete! Utihnulo je naše školsko zvono...ma samo privremeno, samo nakratko... No, u ormarićima na hodnicima, prkosno, još uvijek stoje male papučice koje s nestrpljenjem čekaju svoje male vlasnike da ih prošeću, ma ne prošeću, protrče školom.
Danas, 17. travnja 2020. godine, slavili bismo rođendan Ivana Nepomuka Jemeršića, već bismo naveliko pripremali našu manifestaciju Jemeršićevo proljeće. Vjeroučitelji bi pripremali program koji tradicionalno održavamo u Crkvi sv. Josipa u Grubišnom Polju nakon mise koju bi naš župnik Većeslav Magić održao za župnika Jemeršića. Na kraju bismo obilježavanje Jemeršićevog rođenja završili Danom škole kojem se svi posebno veselimo i nestrpljivo očekujemo cijele godine. No, proći će ovo za nas teško razdoblje i kada se vratimo u školske klupe, sve ćemo, obećajem vam dragi učenici, učitelji i roditelji, nadoknaditi. Vjerujte, sve će biti dobro... Meni osobno najdraža misao Ivana Nepomuka Jemeršića koju iznova i iznova ponavljam prvog dana nastave svake nastavne godine je: Obiteljski dom prva je škola, a majka je ipak prva učiteljica. Dragi župniče Jemeršiću, potpisujem svaku ovu riječ.
Snježana Šeliš, ravnateljica Župniče Ivane Nepomuku Jemeršiću, ne bojimo se ničega jer naš ste anđeo čuvar u svim danima koje smo već prebrodili i koji nas još čekaju...
IVAN NEPOMUK JEMERŠIĆ, svećenik kojega su za života vjernici kitili vijencem od srebra i zlata, rođen je 17. travnja 1864. godine u Martinišču kod Velikog Trgovišća gdje je pohađao osnovnu školu koju je dovršio u Krapini. Pošavši u Nadbiskupsko sjemenište u Zagrebu, pohađao je gimnaziju, a zatim Katolički bogoslovni fakultet. Godine 1887. zaređen je za svećenika te dodijeljen kao kapelan u Grubišno Polje, gdje od 1891. župnik do 1928. godine. Obnovio je župnu crkvu sv. Josipa, u kojoj je uredio oltar i spilju Majke Božje Lurdske. Bavio se, uz ostalo, pčelarstvom i uzgojem različitih vrsta ptica te vinogradarstvom i voćarstvom. Izgradio je dvije kuće: »Živila Hrvatska!« u Velikoj Peratovici i »Moj mir« u Grubišnom Polju, gdje je živio nakon umirovljenja 1928. Umro je 7. prosinca 1938., »utiskujući tako u povijest svijetli trag poštenja i marljivosti kroz Bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje« (D. Jelaš). Vilu »Moj mir« oporučno je ostavio Milosrdnim sestrama sv. Vinka da u njoj otvore domaćinsku školu, bolnicu ili odgajalište ženske mladeži. »Njegove poruke i danas, nakon jednog stoljeća, mogle bi biti poukom hrvatskom pučanstvu, ali ne samo za obične smrtnike, nego i političare. Nad njegovim porukama trebali bi se duboko, duboko zamisliti« (V. Herout). Grad Grubišno Polje odužio mu se dajući njegovo ime osnovnoj školi i ulici. |
| Osnovna škola Ivana Nepomuka Jemeršića Grubišno Polje |
.jpg)